Tokom septembra 2014. godine, u kulturnom centru Grad, KURS je učestovao na Queer salonu u okviru Nedelje ponosa. Na poziv kustoskinja Jelene Vojvodić učestovali su: Anđela Mujčić, Velimir Žernovski, Maja Pelević, Deana Petrović, Marija Šević, Udruženje KURS (Mirjana Radovanović, Miloš Miletić), Bojana Petković, Ivan Vukić, FUCKTHEMALL (Dejana Vranješ, Milan Miljković), Željka Veljković, Aleksandra Jovanić, Quelic Berga. Stručne/i saradnice/i i kontekst: Tanja Marković, Stevan Vuković, Milan Radovanović, Jelena Višnjić, Slavčo Dimitrov, Marijana Stojčić, Nikola Herman, Simona Ognjanović, Sima Kokotović i Jelena Vojvodić.
KURS na Queer salonu
KURS je u svom radu povezao pozitivne primere šireg udruživanja i solidarnosti iz prošlosti sa aktuelnim lokalnim kotekstom.
Rad je bio podeljen u četiri celine koje su predstavljale analize slučaja određenog istorijskog događaja vezanog za borbu LGBTQ populacije i pokušaja prevođenja u savremeni lokalni konteskt. Svaku grupu je činila arhivska fotografija ili dokument o događaju, kraće istorijsko pojašnjenje tog događaja i transparent kao “prevod” u savremeni konteskt.
Sa ovim radom smo želeli kritički da se osvrnemo na savremeni LGBTQ pokret, koji u svojoj borbi nije uspeo da se poveže i ostvari solidarnost sa drugim pokretima koji se bore za socijalni i društveni napredak. U svom najjačem zamahu, krajem šesdesetih i početkom sedamdesetih godina LGBTQ pokret je svoju brobu zasnivao na solidarnosti sa drugim grupama u zajedničkoj klasnoj borbi. Pitanje LGBTQ populacije se posmatralo kao klasno pitanje, koje nije odvojeno od problema radnika, studenata, migranata i pitanja ženske ravnopravnosti. Iako se čini da je zajendička borba danas teško ostvariva i da je klasno pitanje zanemareno i marginalizovano zarad borbe za ljudska prava, potrebno je promisliti primere iz prošlosti i pokušati ponovo aktuelizovati dobre primere solidarne i zajedničke borbe za pravednije društvo u kome su svi jednaki.
Gay Liberation Front & Gay students / SLOBODA SVIM LJUDIMA
Gay Liberation Front & Gay students protesti na Univerizetu New York počeli su na nakon što je uprava zabranila korišćenje univerzitetskih prostorija za aktivnosti gej studenata sve dok komisija sastavljena od uprave i psihologa ne odluči da li je homoseksualnost bila “moralno prihvatljiva”. Nakon ovakve odluke grupa Gay Student Liberation je odlučila da okupira deo univerziteta, Weinstein Hall, kao odgovor na diskriminaciju gej, lezbijskih i transrodnih aktivnosti u kampusu.Ovaj petodnevni događaj je bio otvorena okupacija gde su aktivisti dolazili i odlazili iz Weinstein Hall-a, sretali se sa studentima i držali predavanja o gej oslobođju. Ostali studenti su podržali okupaciju ali je ona nasilno prekinuta policijskom intervencijom.
Okupaciju Weinstein Hall-a su predvodile uglavnom transrodne osobe i žene. Nakon okupacije formiran je Street Transvestite Action Revolutionaries (STAR) koji se bavio potrebama transrodnih seksualnih radnika/ca obezbeđujući im smeštaj, hranu i pravnu zaštitu.
FHAR / PROLETERI SVIH ZEMALJA DRKAJTE
Front homosexuel d’action révolutionnaire (Homosexual Front for Revolutionary Action) FHAR je bio pariski pokret osnovan 1971. nastao zbližavanjem lezbiskih feministkinja i gej aktivista.
Grupa je prvobitno formirana od strane saveza feministkinja. Zagovara je seksualnu slobodu svih individua. Komunicirali su preko levičarskog časopisa “Svi”. Pokušali objavljivanje Manifesta pod nazivom Manifeste des 343 salopes (Manifesto of the 343 sluts) koji je bio potpisan od strane 343 žena koje su priznale da su imale abortus i time načinile krivično delo. Manifest se pojavio u francuskom listu Le Nouvel Observateur a tekst je pisala Simone de Beauvoir.
Zbog rastuce moći muskaraca u grupi FHAR se raspao i iz njega je nastala grupa Gouines rouges ciji je cilj bio borba protiv seksizma I šovinizma. Ipak FHAR je imao svoje naslednike I radikalizam I politizaciju ovog pokreta preuzece mnoge queer grupe i pokreti kasnije.
Gay Liberation Front Manifesto / STOJIMO ČVRSTO I ISTIČEMO NAŠA PRAVA
Manifest Gay Liberation Front-a objavljen 1971. u Londonu. Iza imena Gay Liberation Front (GLF) stoji više grupa koje su onsovane u Nju Jorku 1969. odmah posle pobuna u Stonewall-u. Inspirisani pokretima za oslobođenje crnaca u USA, tvorci manifesta su otišli dalje, zalagajući se za oslobođenje svih ljudi. GLF Manifest je bio na liniji sa drugim socialnim pokretima za oslobođenje: žena, crnaca, Iraca I oslobođenje radničke klase. Iako su kritikovali levicu zbog svojih rigidnih stavova, manifest se pozicionirao kao sredstvo LGBT borbe u širem, anti-kapitačističkom, aniti-imperijalističkom smislu, težeći emancipaciji čitavog društva.
Queer oslobođenje je značilo kako ličnu promenu tako i socijalnu.
We do not intend to ask for anything. We intend to stand firm and assert our basic rights. If this involves violence, it will not be we who initiate this, but those who attempt to stand in our way to freedom.
GLF Manifesto, 1971.
Lesbians and Gays Support the Miners (LGSM) / PROTIV MERA ŠTEDNJE
1984. Nacionalni sindikat rudara je započeo štrajkove u čitavoj Velikoj Britaniji kao odgovor na planirano zatvaranje rudnika širom zemlje. Vlada Margaret Tačer je uzvratila ne samo brutalnim već često ilegalnim merama. Ova situacija polarizovala je englsko društvo I LBGT zajednicu.
Organizovana LGBT podrška rudarima započela je na Gej paradi u Londonu, juna 1984. Ubrzo nakon toga, na univerzitetu u Londonu, organizovan je sastanak predstavnika sindikata rudara I LGBT aktivista, nakon čega nastaje formacija Lesbians and Gays Support the Miners (LGSM). Članstvo je bilo raznovrsno, od pristalica Komunističke I Laburističke partije do aktivista koji su jednostavno pružali podršku ne pripadajući ni jednoj političkoj opciji.
U septembru 1984. je formirana druga grupa LGSM u Škotskoj, a potom I grupa Lesbians Against Pit Closures u Londonu.
Do januara 1985. u Engleskoj je formirano jedanaest grupa Lesbians and Gays Support the Miners.