
Bulevar Kralja Aleksandra
Istrаživаnje Istorijat oslikavanja murala u Beogradu započeto je 2011. godine i do sada je popisаno više od 50 murаlа nа teritoriji Beogrаdа, koji su oslikani u periodu od 1970. godine do dаnаs. Osnovno polаzište člаnovа KURS-а zа sprovođenje istrаživаnjа je bilа željа dа se nаprаvi pregled istorije oslikavanja murаlа u Beogrаdu. Iаko grаd obiluje oslikаnim fаsаdаmа, do sаdа nije objаvljeno ni jedno istrаživаnje ili publikаcijа kojа bi pružilа pregled ove umetničke prakse.
U toku istrаživаnjа sprovedeni su rаzgovori sа više umetnikа i аkterа koji su аktivno učestvovаli u oslikаvаnjimа: Čedomir Vаsić, Slobodаn Jevtić-Pulikа, Vesnа Knežević, Slobodаn Roksаndić, Dušаn Miljuš, Gorica Mojović. U cilju prikupljаnjа аrhivske dokumentаcije ostvаreni su kontаkri sа više institucijа kаo što su: Zаvod zа zаštitu spomenikа, BELEF, Stаlnа konferencijа grаdovа i opštinа Srbije. Do sada su prikupljene informacije o većini oslikanih murala u Begradu, među kojima ima i onih koji su uništenih.
Do sada su u sklopu istraživanja urađene:
Mаpa grada, sa lokacijama murala
Tabela, pregled oslikanih murala od 1970. do danas
Foto dokumentаcija, u kojoj se nalaze i one koje su ustupljene od strane autora murala.
Istorijski tok sprovođenjа ovih аkcijа, se može grupisаti u nekoliko celinа. Jedna od prvih je inicijаtivа prof. Čedomirа Vаsićа koja je sprovedena u saradnji sa Kulturnim centrom Beograda na čijem čelu je u to vreme bila Gorica Mojović. Druga značajnija inicijativa oslikаvаnja murala, vezana je za IX Sаmit Nesvrstаnih, održаn u Beogrаdu 1989. godine. Među poslednjim su inicijative u okviru Beogradskog letnjeg festivala (BELEF) i projekta „Kаrаkterom protiv nаsiljа“. Većina murala je finansirana od strane gradskih i/ili opštinskih uprava uz pomoć privatnih kompanija, uglavnom onih koje se bave proizvodnjom i distribucijom boja.

Prvi poznati mural u Beogradu, oslikao je 1970. godine Lazar Vujaklija na fasadi male zanatske radnje u Bulevaru Kralja Aleksandra. On će 1979. godine uraditi još jednu zidnu sliku na fasadi Zapadne kapije Beograda (Genex) na Novom Beogradu. Pre toga 1977. godine u okviru manifestacije Nedelja Latinske Amerike, umetnička brigada „Salvador Aljende“ iz Čilea je oslikala mural na Studentskom kulturnom centru (SKC) pod nazivom „Za jedinstvo i solidarnost sa narodima Latinske Amerike“.
Popularizacija murala osamdesetih godina 20. veka

Nekoliko događaja je uticalo na popularizaciju murala u Beogradu i omogućilo da se danas u njemu nalazi ovaj broj murala. U organizaciji Centra za planiranje urbanog razvoja Beograda (CEP), 1982. godine održan je skup „Komunikacije“ na kome se prvi put pokreće pitanje murala, kao načina uređenja fasada u Beogradu. Sledeće 1983. godine prof. Čedomir Vasić, sa grupom studenata predaje mapu sa 50 idejnih rešenja za oslikavanje murala Bogdanu Bogdanoviću, gradonačelniku Beograda. Savet skupštine Beograda 1989. godine usvaja „Operativni plan o uređenju grada“, u kome se prvi put u nekom zvaničnom gradskom dokumentu spominje oslikavanje fasada kao način uređenja, nakon čega murali više nisu bili „ilegalni“.
Tokom 1984. godine oslikano je dva murala. Prvi je oslikao Fransoa Morle na fasadi bioskopa „20. Oktobar“ u Balkanskoj ulici, povodom posete Fransoa Miterana, predsednika Francuske. Ovaj mural, koji je poklon Francuske republike Beogradu, danas nije vidljiv, nakon izgradnje pametne zgrade B2. Drugi mural je izveden u Rajićevoj ulici povodom obeležavanja 25. maja, u organizaciji Gradske konferencije Saveza omladine Beograda u saradnji sa Jugobankom i Komgrap-om. Ovo je prvi u nizu murala koje je oslikao prof. Čedomir Vasić, sa grupom tadašnjih studenata FLU. Zanimljivo je da je tokom izrade murala Čedomir Vasić jedno veče bio priveden, dok upravnik banke nije potvrdio da je odobreno oslikavanje fasade. U periodu od 1984. do 1997. godine prof. Vasić će realizovati više murala u Beogradu, uglavnom u saradnji sa drugim umetnicima: Vesnom Knežević, Radomirom Kneževićem, Mirkom Ognjenovićem, Pericom Donkovim, Igorom Stepančićem, Brajanom Vasićem i drugima. Većina saradnika prof. Vasića su njegovi bivši studenti, koji su od početka zajedno sa njim radili na popularizaciji oslikavanja murala.
Poseban projekt je rekonstrukcija fasade „Jugoslovenskog dramskog pozorišta“ 1985-1986. godine koja je iako zidana slika u stvari prava muralska intervencija. Autori ovog projekta su: Čedomir Vasić i arh. Đorđe Bobić
U ovom periodu biće aktivni još neki autori, kao što su: Miroslav Savić Šilja, koji je 1987. godine oslikao mural na O.Š. „Gavrilo Princip“ u Zemunu i Anica Vučetić koja je sa đacima „Škole za industrijsko oblikovanje“ oslikala mural u Zološkom vrtu. Jedna veća akcija oslikavanja murala sprovedena je u beogradskim osnovnim i srednjim školama povodom obeležavanja 600. godina od Kosovske bitke. Ovu akciju je organizovala izdavčka kuća „Rad“ i fabrika boja „Duga“.
Prva veća akcija „uređena“ grada sprovedena je 1989. godine, povodom održavanja IX Samita Nesvrstanih zemalja u Beogradu. Tom prilikom finasirana je izrada nekoliko umetničkih projekata u javnom prostoru, među kojima i pet murala. U organizaciji su učestvovali tadašnja Stalna konferencija gradova i opština SFRJ i Zavod za zaštitu spomenika. Sva umetnička dela su bila finasirana od različitih gradova i okruga tadašnje Jugoslavije i darovana su kao poklon Beogradu. Samu izradu murala je vodio Slobodan Jevtić-Pulika sa timom saradnika. Nažalost većina originalne dokumentacije o ovim događajima nije sačuvana.
Devedesete/Prva privatno-javna partnerstva
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih pojaviće se prvi murali finansirani od stane privatnih kompanija, među kojima: mural u Skadarliji i murali oslikani u tzv. Diplomatkom naselju na Senjaku. Tokom devedsetih godina urađeno je nekoliko murala, ali znatno manje nego u predhodnom periodu. Značajnije oslikavanje organizovano je 1995-96. godine, kada je izvedeno tri murala, jedan u Vasinoj ulici i dva u ulici Kralja Milana. Murale su oslikali Branko Miljuš, koji je i organizovao oslikavanje, Čedomir Vasić i Danica Basta. Cela inicijativa je pokrenuta uoči izbora 1995. godine u vreme kada se na mestu gradonačelnika Beograda nalazio Nebojša Čović. Nakon 1995. oslikano je još par murala, ali su svi uništeni ili oštećeni.
Drugi talas popularizacije/Brendiranje grada

Nakon 2000. godine značajniji murali će se realizovati u okviru Beogradskog letnjeg festivala (BELEF), što će predstavljati nastavak tradicije iz perioda osamdesetih godina 20. veka, kada su prvi murali oslikani u okviru Beogradskog leta, preteče BELEF-a. Karakteristika ovog talasa „oslikavanja grada“ je popularizacija grafita i gostovanje poznatih „street art“ umetnika, kao što su: Andrej, BLU, REMED, M City. U toku BELEF-a 2003. godine biće izveden i jedan grafiti mural u Pop Lukinoj ulici na kome je učestovalo više grafiti crtača iz Srbije, Hrvatske, Mađarske i Bosne, a u okviru iste akcije će se organizovati grafiti jam na zidu ograde Industrije mašina i traktora (IMT) na Novom Beogradu, što će posle Jugopetrola biti drugi „legalni“ zid za oslikavanje grafita. Od 2008. godine većina murala urađena je u saradnji BELEF-a i Platforme za savremenu umetnost-KIOSK.Dovođenje zvučnih imena steetarta je još jedan način na koji Beograd podržava predstavu „popularnih“ svetskih metropola i daljeg brendiranja grada i njegovog promišljanja kao proizvoda.
Druga veća akcija poslednjih godina je vezana za projekat „Karakterom protiv nasilja“ u kome je učestovalo više privatnih kompanija i javnih institucija. Kao partner za vizuelni indetitet projekta uključen je Fakultet likovnih umetnosti. U organizaciji prof. Vesne Knežević oslikano više murala, čiji su autori studenti Fakulteta likovnih umetnosti.
Prilikom sprovođenja istraživanja veliki problem je predstavljao nedostatak dokumentacije, posebno u institucijama koje se vezane za organizaciju nekih od oslikavanja. Dosta murala u Beogradu je uništeno ili oštećeno, pa je dokumetnovanje dodatno otežano. Možemo reći da je dosta faktora uticalo na ovakvo stanje, a verovatno najbitniji je neupućenost i nezainteresovanost zajednice. Ovakav odnos stanovništva ni malo ne čudi ako se uzme u obzir stepen odlučivanja u uređenju grada koji ima lokalna zajednica. Većina ovih inicijativa su top-down inicijative, koje ne omogućuju da lokalne zajednice budu uključene u odlučivanje i produkciju javnih umetničkih projekata. U ovakvim okolnostima murali za stanovništvo nisu vidljivi kao javna umetnost.
Istraživanje realizovali: Jovana Stojanović, Miloš Miletić i Mirjana Radovanović.
Mapa murala u Beogradu
[flexiblemap src="http://udruzenjekurs.org/mapa/murali.kml" width="100%"]